Svoj prvi susret sa školom pamte mnoge generacije đaka. I pored očekivanog – susret je imao, u principu, ipak nesvakidašnji karakter – u svim školama odisao optimizmom, dobrodošlicom, energijom, estetskim doživljajem kao potrebom da radni ambijent bude što pristupačniji i prihvatljiviji i za nastavnike i za učenike, a i roditelje. Među školama, koje u konitnuitetu gaje tu lijepu tradiciju kreativne, pedagoški smislene tradicije dočeka đaka prvaka, je i OŠ „Sutjeska“ u Podgorici. Ove godine, ako je suditi prema mišljenjima roditelja, nastavnog osoblja, đaka i gostiju, bio je to program koji je svojim sadržajem i idejom pokazao pravo umijeće.
A taj prvi dan septembra, koji je bio u znaku dobrodošlice najmlađima, prethodno je trebalo osmisliti, i riječju i tonom i slikovnom figuracijom, tj, stvoriti atmosferu u kojoj će se prvaku izići u susret – njegovoj predstavi o toj novoj kući znanja, o tom prostoru u kojem će da uči, da osvaja nepoznato, da sluša učiteljevu riječ, ali i on njegovu, o kući u kojoj će da odgovara, ali i da pita, da stiče saznanja o prijateljstvu, obavezama, da drži do principa, da mašta i da se igra, razvija… Radilo se timski. Za svako od šest odjeljenja prvaka bila je spremljena scenska tačka – stihovna poruka, svaka od šest učiteljica prihvatila je svoje đake, a svi zajedno, predvođeni starijim učenikom do svojih učionica. A učionice, u svijetlim bojama, porukama i željama – posebna su priča.
Šest različitih priča-dobrodošlica u stihu nije bilo lako osmisliti. Ali, to za Nevenu Vulić, učiteljicu, inače poznatoj po inovaciji i posvećenosti poslu, nije bio problem. U čemu je bio glavni motiv, pitali smo je:
-Motiv je imati privilegiju da radite sa djecom. Oni donose osmijeh, veselje i inspiraciju. Upravo tu inspiraciju dala mi je generacija koja odlazi od nas učiteljica, tj. ove godine je krenula u 6. razred. Oni su simbolično prepustili svoje dojučerašnje učiteljice najmlađim drugarima – jer oni, sada šestaci, već znaju, iako sjetno i nevoljno, što se rastaju, da tako treba, da je takav slijed. A i dobro znaju da nije lako biti prvak. A ko će razdraganije, ljepše i bolje od djece to učiniti? Jedna generacija odlazi a, za utjehu, da ispuni to mjesto, dolazi nova. Stihovnim porukama šest učenika šestog razreda najavljivali su veselo i zagonetno učiteljice budućih prvaka. To je oslobodilo malo đake, i prvi korak koji ih odvaja od roditelja i vodi ka učiteljici i vaspitačici učinilo lakšim. Činimo sve da polazak u školu ne bude korak u neizvjesnost, nego trenutak radosti i želje koji će ostati vječno svjež i nezaboravan na stazi njihovog djetinjstva i odrastanja.
A da taj trenutak zaista ostane svjež i nezaboravan, koliko je bitna sama učionica, njen izgled, opremljenost?
-Za buduće prvake škola uvijek želi da pruži više i bolje. Običaj je da učiteljice, uz pomoć vaspitačica, urede učionice koje ćeprijatno da iznenade i primame pažnju djeteta. I table su besprekorno umivene i svečane, jer su ukrašene najvedrijim bojama, lijepim ilustracijama i pozitivnim porukama koje će se,pretpostavljamo,dopasti djeci. Sve sa ciljem da se osjećaju udobno kao kod kuće, i da im učionica pruži inspirativno okruženje i ubuduće. Smatram, također, da školska tabla i tokom godine treba da bude osvježena, nekim likovnim detaljem, nekom plemenitom porukom za prvake. Jer, ona jeogledalo i učitelja i učenika. U neku ruku, naš najvjerniji prijatelj – što god na njoj napisali, dopisali, nacrtali, precrtali ili prebrisali – ona sve to pamti, čuva, prašta…Prva školska godina je za njih, inače, prelomna i u psihološkom pogledu. Treba ih konstantno pratiti, podsticati, hrabriti, usmjeravati…
Utisak roditelja je itekako važan u ovakvim situacijama. Toga prvog dana – kakvu su sliku ponijeli iz škole? Učiteljica Vulić kaže:
-Svima su uzburkane emocije. Osjećaj da je njihovo dijete doraslo da, već od ovog prvog dana u školi,osmišljava svoj korak, osjećanja i želje – sigurno roditelje čini i radosnim i ponosnim. Na njihovim licima i sreća i briga. Bezbroj pitanja. Roditeljima je bilo dozvoljeno da otvore vrata ne samo škole, već i učionice i da se fotografišu, sve sa željom da naša škola bude dio njihovog doma. Tek nam tokom godine predstoje susreti, dogovori, sastanci, akcije. Ako je suditi po dosadašnjoj praksi, i naša buduća saradnja biće plodonosna, kaže učiteljica i dodaje:
Budimo svjesni da smo mi ti koji dobrim dijelom utičemo hoće li djeci biti prvi susret sa školom prijatan ili ne. Taj trenutak će obilježiti njihovo buduće školovanje i, kao takvog, trajno će ga pamtiti. Zato treba da osjećamo višestruku odgovornost: pred sobom, pred učenicima, roditeljima, a potom i pred čitavim društvom, čiji smo dio.
Dobrodošlica prvacima ne može se zamisliti bez likovno-estetskog štimunga. A za nj je bila zadužena vaspitačica Dubravka Radosavović. Svako odjeljenje đaka prvaka pratio je tog dana, od bine do učionice različito oslikan pano. Ideja, za koju je trebalo i stvaralačkog dara.
-Svaka učionica prvog razreda bila je oslikana različitim panoima i crtežima na tabli. Za izgled učionica potrudile su se kreativnim radovima vaspitačice, koje su time dale svoj stvaralački pečat. Kroz ilustracije, koje su predstavljene raznolikim bojama, djeca opažaju i osjećaju prvi susret sa školom kao radost, igru, druženje i učenje. Razne boje šire dječiju maštu i privlače njihovu pažnju. Boje su bitne, naglašava vaspitačica Radosavović, jer dijete proširuje svoje mogućnosti, a mi obogaćujemo njegovo znanje.
Interesovalo nas je koliko su prvaci posljednjih godina, za razliku od ranijih generacija, odvažniji, samostalniji, slobodniji u susretu sa novim, nepoznatim sadržajima i situacijama. Učiteljica Suzana Žurić, koja je od ove godine opet preuzela prvake, kaže:
-Uzimajući u obzir današnje generacije u odnosu na prethodne, uočavamo da su djeca otvorenija za saradnju, komunikativnija i slobodno daju odgovore. Ipak, svjesni smo činjenice da su djeca manje samostalna, što je posljedica drugačijeg odnosa roditelja prema njima. Roditelji se više trude da odrade ono što je dječja obaveza, a to rezultira njihovom nesamostalnošću. Učenici se ponekad osjećaju nesigurnim i čekaju inicijativu od strane učiteljice.
Na pitanje kako na ovakve dobrodošlice reaguju prvaci, kako su doživjeli svoj prvi susret sa školom, učiteljica Žurić pojašnjava:
-Estetski momenat je jako bitan faktor prilikom polaska djece u školu. Vesele boje daju im radost i prijatan ambijent, pozitivno utiču na prvi susret učenika sa školom i voljom da borave na tom mjestu. Učenici su bili veoma srećni i zadovoljni. Po dolasku u učionicu, zatekli su topao ambijent, oslikan raznim bojama. Na njihovim licima se odrazio osmijeh, a u očima radost i veselje. Ljepota se ogleda u dječjim očima. Rado se sjećaju i vole da pričaju o tome.
Ovom prilikom obratili smo se i direktoru škole mr Vesku Gagoviću:
Škola „Sutjeska“ u svom dosadašnjem radu pokazala je, kroz mnoge nagrade i priznanja, koliko vodi računa o mnogim pedagoško-obrazovnim aspektima nastave. Time istovremeno motivišete i nastavnike, ali i učenika da bude ambiciozniji i vrijedniji. Svijest o toj uspješnoj interaktivnoj sprezi škola – nastavnik – učenik, ne počinje li, možda, upravo od ovakvih i sličnih programa koje organizujete početkom svakog septembra?
-Naša škola je za učenike okruženje u kojem se svi osjećaju dobrodošli, gdje su svi poštovani i cijenjeni. I pored vaspitno - obrazovnih ciljeva u nastavi i velikog broja nagrada i priznanja, veliku pažnju posvećujemo vannastavnim aktivnostima, kroz razne sekcije gdje su učenici u prilici da iskažu svoje talente. Kreativnost u djetetu može uticati na razvoj ključnih kompetencija koje se vrednuju u savremenom društvu.
Naši nastavnici, uprava i stručna služba škole, učenicima obezbjeđuju kvalitetno obrazovanje uz podršku, razumijevanje i prihvatanje različitosti. Učenici pokazuju svoj uspjeh tako što osvajaju nagrade na raznim takmičenjima, što sve skupa daje osjećaj zajedništva i pripadnosti školi.Upravo ovakva misija uspješne škole motiviše rad nastavnika i školovanje svakog učenika.
Ovo je bio samo jedan primjer kako prvaka uvesti u školu, dočekati ga i inspirisati da je zavoli kao svoj proStor, u kojem će graditi svoj svijet, ali i lakše i pravičnije suditi o onom koji je oko njega. Na ovu temu, bez sumnje, svaka škola ima svoju priču. Treba je samo čuti, i prenijeti svima nama kojima nije svejedno kakav će biti ovaj svijet i život u rukama onih koji nas nasljeđuju.
Jovanka Vukanović
