đačka-strana

MOJ TATA

U društvu mom hvale se redom:
„Moj tata je veliki slikar!‟
„Moj tata je poznati pisac!‟
„Moj tata je vješt ribolovac!‟
Upitaše me: „A šta tvoj tata može?‟
Spremih se i rekoh:
„Moj tata može zaustaviti tri vagona,
moj  tata može dići dva slona,
moj tata daruje mi hiljade i hiljade poklona.
Moj tata može pobijediti čak i Napoleona,
 a za predjelo može pojesti čitavog bizona.
Obišao je čitav svijet  četiri puta,
on je moreplovac, sportista, sve u jedno,
al’ srce mu je nježno i medeno.

SVIJETE, OBRAĆA TI SE JEDNO DIJETE

Čujte i počujte, vi odrasli ljudi!

Opominje vas dijete jedno!

Danas svako svakome sudi,

sve što je loše postade vrijedno.

 

Zašto je žednih i gladnih toliko?

Ko je sreću ukrao njima?

Može li da pomogne iko?

Svako zaslužuje bar hljeba da ima.

 

Zašto bolesnih ima toliko?

Ko će lijeka njima dati?

Može li da pomogne iko?

Teško je kad čovjek pati.

 

Zašto ratova ima toliko?

Zašto je čovjek čovjeku vuk?

Može li da pomogne iko?

Đe vojnik prođe, tu ostane muk.

 

SLOBODA JE MOJE SVIJETLO

Sloboda je svijetlo moje,

bez nje bi nam bila tama,

nestale bi jarke boje,

ostala bi crna sama.

 

Svaki kamen zemlje ove

natopljen je krvlju pretka,

njegov glas nas opominje:

Sloboda se  čuvat mora

bez krvavog crnog metka!

 

Istorija pamti Savu

i Sutjesku hladnu vodu.

Junački je dao glavu

u jurišu za slobodu.

 

Osmijehom se Ljubo ruga

nepravdi i mračnoj sili.

Pamtićemo dovijeka

kakvi su nam preci bili.

 

Tekovine slavnog NOR-a

SLOBODA JE MOJE SVJETLO

Popraćen sitnim kapima proljećne kiše moj pogled klizi sa Orlovog krša na prelijepo Cetinje. Pitam se samo koliko je krvi proliveno u prošlosti da bi se sačuvale sve ove znamenitosti koje danas imamo. U mračnom tunelu rata sloboda je bila jedino svijetlo kojem se težilo. Crnogorci, hrabri i odvažni ljudi, branili su tu malu grudu zemlje koju su imali. Ljubav i velika želja uzele su se ruku pod ruku da bi upalile to svijetlo koje danas nama sija. Malobrojna crnogorska vojska nije štedjela svoj život za slobodu zemlje. Ideja i hrabrosti nije nedostajalo u odbrani protiv neprijatelja.

Svijete, obraća ti se jedno dijete

Učinite da ne bude rata,

da ne nestane još jedan tata,

da ne bude posljednji zagrljaj

i dječjeg oka ugašen sjaj.

 

Nemojte da opet nečija mama

pali svijeće i tuguje sama,

neutješno plače i moli

da joj se vrati onaj koga najviše voli.

 

Daj, svijete, da svi budu srećni i zdravi,

da rata nema i niko ne krvari!

Daj, svijete, shvati jedno dijete:

Želim samo mir širom planete!

 

Srna Jovetić, IX razred

Osnovna škola „Njegoš‟, Cetinje,

POZIV ČITAOCIMA I SARADNICIMA IZ OSNOVNIH I SREDNJIH ŠKOLA DA ZAJEDNO KREIRAMO ĐAČKU STRANU

U cilju nastavka afirmisanja darovitih đaka, nastavnika osnovnih i srednjih škola, kao i stručnih saradnika, i sa željom da širu javnost upoznajemo sa njihovim stvaralaštvom, osmišljena je Đačka strana.

Očekujemo da nastavite da nam šaljete svoje literarne i likovne radove koje ćemo redovno objavljivati na portalu.

Jadranka Đerković, urednica u Zavodu za udžbenike i nastavna sredstva

PISMO ODRASLIMA

Poštovani ljudi sa rukom od ruke.

Pogledajte našoj lijepoj Zemlji muke!

Naš jedini dom već sigurno vene.

Morate učinit’ da dođe do promjene!

Svijetu cijelom jedina ste nada.

Zato preduzmite nešto odmah sada.

Posadite bilje, drveće i cvijeće.

Da kiseonika imamo na vreće.

Da se svako raduje, i biljke i ptice.

A najviše dječije malene glavice.

Zar vam nije dosta razaranja, rata?

Otvorite sreći i ljubavi vrata!

Odluka je vaša.

Učinite nešto dok ne bude kasno.

Zašto je teško biti drugačiji

Društvo, u vremenu u kojem živimo sebe smatra pravednim i ravnopravnim, a ne primjećuje da svakog ko iskorači iz norme, dočeka negodovanjem.

Ljudi  nepravdu čine svakoga dana, a to da  niko i ne primijeti. Mnogi misle da postupaju dobro, i to sve dok sami ne naiđu na svoj problem. Nameću  besprekornost, praćenje običaja i pravila. Živjeti život bez odabira...

Evo jedna priča o tome koliko je teško biti drugačiji:

Putevi

Plavo nebo nad jezerskim branama,

sunce umaklo zelenim stranama,

umorni vrapci tjeraju vjetrove

među brdima koji nas dijele.

 

Isto nebo, sunce, zvijezde koje se po danu skrivaju,

nad vijugavim putevima i motre na nas,

čekajući nekog da napravi korak,

iz sutona spase nepoznati glas.

 

On uzdiše često kada vidi sliku,

sliku priče koja se budi,

iza plavih sjena, mora visokih,

što vape za nebeskim putevima. 

 

Elena Stanković

OŠ „Radojica Perović“, Podgorica

BITI ZNAČI BITI ZA DRUGOGA

Zašto je baš Aristotel raspravljao o vezi čovjeka i umjetnosti?

Možda mu je samo bilo dosadno! Možda je htio da ga ja upravo sada pomenem u svom sastavu. A možda je, pak, bio svjestan jedine stvarne istine o čovjeku –  čovjek ne može biti određen riječju.

Pages

Back to Top