Marija Boljević, studentkinja Pravnog fakulteta i Akademije za muziku, likovnu umjetnost i ples: UZ DOBRU ORGANIZACIJU SVE JE MOGUĆE

Studentkinja Pravnog fakulteta u Podgorici Marija Boljević (20) jedini je akademac iz Crne Gore koji pohađa uporedo i Akademiju za muziku, likovnu umjetnost i ples u bugarskom gradu Plovdivu. Ljubav i posvećenost prema toj vrsti umjetnosti datiraju još od osnovne škole”, kaže za portal “Prosvjetni rad” Boljevićeva.     

Koliko dugo se baviš baletom i šta te je motivisalo da se posvetiš toj vrsti umjetnosti?

Balet igram već 12 godina. Motivaciju da se bavim baletom nije teško naći. Mnogo je toga što me iz dana u dan tjera da sve više istražujem i saznajem iz ove, za nas još uvijek, ne toliko poznate umjetnosti. Prefinjenost, čistota koraka, tehnika, disciplina, harmonija i sklad kojim balet odiše je ono što bih izdvojila kao konstantnu motivaciju.

Ko ti je uzor u baletu?

Nisam osoba koja voli da ima uzore ili idole, tako da na ovo pitanje nemam konkretan odgovor. Kada razmišljam o ljudima koji su dali veliki doprinos baletskoj umjetnosti više to posmatram iz prizme toga kako su oni prevazišli određene okolnosti, borili se i stvorili neku novinu u svijetu baleta koja je u to vrijeme bila izraz smjelosti i hrabrosti, kao i šta ih je motivisalo da budu toliko posvećeni i predani svojoj profesiji. Kada to nešto ‘otkrijem’ pokušavam da primijenim i na sebi.

Da li više voliš da igraš klasičan ili moderan balet?

Klasičan balet mi je draži i za igranje i za gledanje, iako volim i da odgledam bilo koji drugi vid baleta. Moram izdvojiti karakterne i istorijske igre koje su, takođe, veoma lijepe za odigrati i demonstrirati drugima. Moderan balet, tj. savremena igra, je u današnje vrijeme češće pominjan i prijemčiviji javnosti, upravo zbog veće mogućnosti izražavanja nekog svog stila igre i odsustva stroge forme koja karakteriše klasični balet. Volim da kažem da je klasičan balet ipak majka svih ostalih vidova baleta i svi oni proizilaze i koriste osnove klasičnog baleta, koje kasnije modifikuju i prilagođavaju karakteru, duhu kojim odiše njihov način igre.

Koja koreografija ti je do sada bila najkomplikovanija, a koja najomiljenija?

Svaka koreografija mi je draga, jer budi lijepe uspomene iz tog perioda. Ne mogu izdvojiti samo jednu, ali u uži krug se definitivno nalaze koreografija koju sam igrala sa mojim drugaricama u gradu Arteku na Krimu kada smo boravile na Internacionalnom festivalu “Let’s change the world for the better”, gdje su nam se na sceni pridružila djeca sa svih kontinenata i zajedno sa nama odigrala našu koreografiju, koja je bila proglašena za najbolju na festivalu. Drugu koreografiju koju bih izdvojila, igrale smo na ljetnjoj pozornici u Baru i tada nam se na sceni pridružio poznati pjevač Dado Topić, čiju pjesmu “Bolji život” smo koristile kao muzičku podlogu za koreografiju. I na kraju moram pomenuti i dvije svoje solo tačke, jedna je bila modernog tipa, a druga je karakterna uloga u baletu “Čipolino”, u produkciji baletske škole “Princeza Ksenija”. Nijedna koreografija mi do sada nije teško pala, tako da tu ne bih imala šta da dodam.

S obzirom na to da je bavljenje baletom izuzetno zahtjevno u svakom smislu, kako se ti boriš sa izazovima sa kojima se susrijećeš?

Kao i u svakoj profesiji, i u baletu ima dana kada preispitujete sebe, pitate se da li je to pravi izbor i kada osjećate da ne dajete svoj maksimum, a znate da možete više, samo treba naći pravi put kako da usmjerite svu tu energiju i stignete do cilja. Balet je umjetnost koja vas troši, ali i ispunjava, i fizički i psihički. Sa svim tim se lako nosite kada imate dobre ljude uz sebe, koji su uvijek tu da vam uliju nadu, motivišu i daju vjetar u leđa. Ovom prilikom moram posebno izdvojiti svoje roditelje, direktoricu Baletske škole “Princeza Ksenija”, gospođu Vanju Pantović i profesoricu sa plovdivske Akademije, gospođu Lilianu Dragulevu, kojima se ovim putem zahvaljujem za neizmjernu podršku koju mi pružaju sve vrijeme.

Od prošle godine si vlasnica dva indeksa, Pravnog fakulteta u Podgorici i Akademije za muziku, likovnu umjetnost i ples u Plovdivu. Kako usklađuješ obaveze na te dvije veoma različite visokoobrazovne ustanove?

Uz dobru oraganizaciju sve je moguće. Prijateljska saradnja na objema adresama je ključna u svemu. Zbog čestih putovanja za Bugarsku dešava se da nisam tu u terminima polaganja ispita, ali profesori Pravnog fakulteta u Podgorici, mi izlaze u susret da ispite ovdje završim u određenim predrokovima. Zaista sam im zahvalna na tome, jer mi mnogo pomaže kada znam da sam makar po tom pitanju mirna i da ću uspjeti da sve završim kako treba. Drago mi je što sam u prilici da na oba fakulteta znanje usvajam od eminentnih profesora.

Kako si spojila Mariju pravnicu u Mariju balerinu, nesvakidađnje, priznaćeš?

Spoj baleta i prava je zaista neobičan, ali sve se desilo spontano. Svakako sam imala u planu da u Podgorici studiram nešto, jer imam dovoljno vremena i nakon dugog razmišljanja i mnogobrojnih ideja, izbor je ipak pao na pravo. Znala sam da je pravo obimna i složena nauka, ali nisam ni slutila da je toliko prisutna u svakoj sferi našeg društvenog i privatnog života. S druge strane, balet je nešto što me ispunjava, u čemu uživam, gdje mogu da izrazim sebe na način na koji u tom trenutku želim, gdje ne postoje ni zakonski ni bilo koji drugi okviri koji me ograničavanju, gdje je moja mašta slobodna da se ispolji kroz oblik koji njoj najviše prija. Balet je takođe i profesija u kojoj vidim sebe sjutra, dok je pravo tu da mi širi vidike u nekom drugom smjeru. Nije bez razloga rečeno da “nepoznavanje prava škodi”, tako da iako je nesvakidašnje, mislim da je ova relacija balet-pravo pun pogodak.

Kakav je, po tvom mišljenju, status baletskog obrazovanja u Crnoj Gori i šta bi ti promijenila u tom smislu?

U Crnoj Gori balet je još uvijek umjetnost u povoju. Veliki značaj za afirmaciju i popularizaciju baleta na našem prostoru daje gospođa Vanja Pantović i njena Baletska škola “Princeza Ksenija”, koja je već primijećena kao ozbiljna škola koja nudi veoma kvalitetno baletsko obrazovanje. Škola gdje predaju inostrani profesori sa dugogodišnjim baletskim iskustvom, kao i veliki broj gostujućih profeosra iz svih krajeva svijeta. U prilog tome govori i činjenica da su njihove baletske predstave na stalnom repertoaru Crnogorskog narodnog pozorišta, što nas čini korak bliže stvaranju crnogorskog baleta i nacionalnog ansambla. Svakako da je neophodna veća institucionalna podrška, kao i potreba da se razvije svijest u društvu da balet nije samo za djevojčice, već da i dječaci mogu da ispolje sebe kroz ovaj vid igre, a da ne budu stigmatizovani od svojih vršnjaka. Smatram da je veoma interesantna ideja, što sam i ranije pominjala, da se baletska umjetnost uvrsti kao izborni predmet u osnovnim i srednjim školama i tako omogući djeci neposredniji kontakt  sa ovom prefinjenom umjetnošću. Stvaranje nacionalnog ansambla predstavlja takođe bitnu stavku koja bi umnogome promijenila sliku baleta u Crnoj Gori. Uz sve ove promjene, mogli bismo i očekivati da se na balet u skorijoj budućnosti gleda kao na nešto što je više od samog hobija.

A u Bugarskoj?

U Bugarskoj imamo znatno drugačiju situaciju. To je država koja ima baletsku tradiciju koja traje već 90 godina, čiji su se profesori školovali na prestižnoj ruskoj Akademiji “Vaganova”, u Sankt Peterburgu, koja predstavlja najbolju akademiju za sticanje znanja iz oblasti metodike klasičnog baleta, kao i baleta uopšte. Svaki veći grad u Bugarskoj ima svoju operu i balet, gdje možete uživati u veoma kvalitetnim klasičnim i savremenim djelima. Sofijska nacionalna opera i balet na svom mjesečnom repertoaru nudi brojne klasične balete i na taj način njeguje svoju baletsku tradiciju. Ima veoma razvijenu mrežu i sa ostalim nacionalnim teatrima i upravo ih na proljeće očekuje gostovanje u prestižnom, nevjerovatnom Boljšoj teatru. Što je zaista ogroman uspjeh i velika čast za svakog igrača. Moram naglasiti i to da profesori sa naše Akademije u Plovdivu i dalje njeguju prijateljski odnos i saradnju sa svojim pedagozima iz Rusije, tako da imamo informacije iz prve ruke za sve inovacije i promjene koje se dešavaju u svijetu baleta. Takođe, Bugari imaju lijepo uređeno osnovno i srednje baletsko obrazovanje, kao i dvije Akademije za školovanje budućih baletskih pedagoga.

Koji bi tvoj savjet bio djevojčicama koje žele ili se već bave baletom?

Svim djevojčicama bih preporučila da se bave baletom. Ne očekuje se, naravno, da će svaka od njih postati balerina ili željeti da nastavi dalje u tom smjeru, ali će joj balet zasigurno doprinijeti lijepom držanju, usvajanju manira, kao i jedan malo drugačiji pogled na svijet oko sebe. Potrebno je mnogo strpljenja i discipline, jer u baletu ništa ne dolazi preko noći, što zna da malo obeshrabri djevojčice, ali sa druge strane to ih i ojača i pokreće da se same, svojim radom i trudom izbore za svoje mjesto. Balet nije umjetnost namijenjena samo djevojčicama, mnogo je lijepo vidjeti i dječake kako uživaju u čarima igre. Možda će ih ohrabriti činjenica da je upravo kralj Luj XIV, poznatiji kao kralj sunca, naredio da se osnuje prva Kraljevska Akademija igre i sam bio veliki zaljubljenik u igru, ples, balet.

Gdje vidiš sebe za 10 godina u profesionalnom smislu, u baletu ili pravnim naukama?

Moj izbor bi ipak bio svijet umjetnosti, iako ne bih ni pravo zanemarila. Vjerujem da će za deset godina biti jasno vidljiva razlika u našem odnosu, kao društva, prema baletu. Trudila bih se da balet u Crnoj Gori podignem na viši nivo, kao i da što više znanja prenesem na mlađe naraštaje. Vrijedno bih radila na promociji i afirmaciji ideje formiranja nacionalnog baletskog ansambla u okviru Muzičkog centra Crne Gore, koji bi bio prepoznat kao jedan mladi, kvalitetan, vrijedan pažnje ansambl. Voljela bih da moj posao bude dinamičan, interesantan i da svakim novim projektom saznajem nešto novo, da bude satkan od puno putovanja i zanimljivih, neobičnih ljudi.

Olga Đuričković

Back to Top