Fakultet za državne i evropske studije organizovao je, po treći put, Izbor najaktivnijeg studenta Crne Gore, a prvu nagradu uz iznosu 1.000 eura osvojila je Aleksandra Gačević, studentkinja Fakulteta za međunarodnu ekonomiju, finansije i biznis i Fakulteta za informacione sisteme i tehnologiju Univerziteta Donja Gorica (UDG), sa prosjekom 9,80.
Na Konkurs se prijavilo 11 kandidata iz skoro svih opština Crne Gore, a o finalistima je odlučivano tako što je četiri kandidata birala Komisija, koju su činili po jedan predstavnik Ministarstva prosvjete, sva tri Univerziteta u Crnoj Gori i Fakulteta za državne i evropske studije, a jednog kandidata birala je javnost putem online glasanja.
Pobjednica Gačević je honorarno angažovana u Kancelariji za međunarodne odnose UDG i Studentskom biznis centru. Svoje bogato volontersko iskustvo sticala je u Američkom uglu, Gimnaziji „Slobodan Škerović“, NVO ADP Zid, Studentskom parlamentu UDG, kao i u internacionalnom timu Akademije mladih Turske. Učestvovala je u brojnim domaćim i međunarodnim projektima i kampovima za mlade, okruglim stolovima, festivalima, zavrijedila mnogo prizmanja, među kojima i stipendiju Ministarstva prosvjete za najbolje studente. Govori engleski i italijanski, a uči i kineski jezik.
Iz svega navedenog nameće se pitanje: Kako postižeš pored studiranja na dva fakulteta sa tako visokim prosjekom da budeš aktivna u vannastavnimaktivnostima?
„Nastavni proces posmatram kao samo jedan od procesa koji nas uče da se nosimo sa nepredvidivošću života, pa se trudim da ne dozvolim da mi to bude jedina okupacija. Iako postoji mnogo recepata za organizaciju vemena, svi smo mi različiti pa je važno pronaći svoj način, prilagoditi raspored sebi. Na primjer, kada učim rano ujutru, prije nego što se dan probudi, nekada i duplo brže savladam gradivo jer sam potpuno fokusirana - nemam distrakcija, odmorna sam i koncentrisana. To mi omogućava da se nakon predavanja posvetim različitim aktivnostima gdje istražujem dalje svoja interesovanja.
Čini mi se da brojni planovi ne uspijevaju da se realizuju jer se prilagođavamo nekim već grubim obrascima, umjesto da kreiramo svoje. Ako smo sigurni da u 22h nemamo volje da učimo, ni svi eksperti planiranja neće to promijeniti. Sve je zapravo metod greške i pokušaja, i ja se uporno trudim da pronađem nove načine da upoznam sebe i dan učinim produktivnijim“.
Koliko je za tebe podsticajno ovo priznanje?
„Sam proces je bio vrlo profesionalno ispraćen od strane FDES-a. Više krugova selekcije, a kasnije i intervjui sa predstavnicima svih univerziteta i Ministarstva prosvjete su mi pomogli da shvatim značaj ovakvih takmičenja. Titula, iako laskava, mi znači jako malo u poređenju sa onim što je donijela - afirmaciju svih organizacija i aktivnosti kojima sam se bavila, nova prijateljstva i prilike za dalje usavršavanje. Posmatram je kao još jedan vjetar u leđa nama mladim ljudima. Priznajem da nije bilo lako donijeti odluku da se takmičim - staviti sebe na test javnosti i žirija, i stoga i svaki od ostalih kandidata zaslužuje posebnu pohvalu. Međutim, možda najvažniji podsticaj koji mi je donijela jeste to što sada nosim teret toga da budem bolja - ali samo u odnosu na onu sebe od prije. Vjerujem u koopeticiju - kooperaciju sa drugima, kompeticiju sa samom sobom“.
Kako vidiš sebe za narednih pet godina u smislu profesionalne karijere, usavršavanja u nauci...?
„Upis na UDG mi je donio sasvim drugačiji pogled na obrazovanje, i ja stoga još negdje pokušavam da pronađem oblasti u kojima želim da se specijalizujem. Trudim se da pronađem spoj ekonomskih nauka sa informatičkim, ali i da svoje van-nastavne aktivnosti uvežem kroz dalje obrazovanje. Za sada sam svjesna toga da ne želim da završim dalje nivoe studija per se, već da to bude dalje usmjerenje koje me zaista interesuje. Neformalno i informalno obrazovanje su sjajna platforma za otkrivanje drugojakosti koju svi nosimo u sebi, ali i odličan način da otkrijemo profile zanimanja koja su prava za nas, ili da kreiramo neka nova. Od prethodne godine sam i članica prve generacije PhD junoša, programa na UDG koji nas priprema za doktorske studije, ali i oba fakulteta na kojima studiram njeguju preduzetničku atmosferu, pa sam dosta naklonjena i tome. Međutim, dugogodišnji volonterski rad me usmjerava i ka ciljevima održivog razvoja i borbi za bolje sjutra. Svakako, ja se uvijek iznova pronalazim, pa ću pustiti da sve ide svojim tokom“.
Aleksandrin moto je da svoje uspjehe uvijek treba mjeriti ne u odnosu na druge, već u odnosu na sebe.
„Jer samo kada se mjerimo u odnosu na sebe, možemo vidjeti gdje smo, šta radimo, i ko smo mi u stvari. Baviti se sobom, i sopstvenom trkom za razvojem. Danas da bi ostao gdje jesi, u svijetu globalizacije i svakominutnih promjena moraš da trčiš u mjestu. Čini mi se da to nekad zaboravljamo. U tom kontekstu svoj aktivizam vidim kao temelj svoje budućnosti. Predviđa se da će se do 2050. godine skoro 50% poslova obavljati u vidu 'projekata'. Uljuljkani u post-socijalistički ideal 'rada za državu' , zaboravljamo da se dohodak jedne države zasniva na proizvodnji. Na stvaranju nove i dodatne vrijednosti. A mi mladi smo taj oslonac. Oslonac novih ideja, novih firmi, pokretač“, poručila je naša sagovornica.
O. Đuričković